Špilje u planini Mulu

mulu malezija

U vrućem središtu maleijske prašume, u golemu vapnenačkom planinskom hrptu, smjestila se najveća špilja na svijetu.

Kad je malezijski geolog prvi put zabilježio otvore goleme špilje u vapnenačkim brdima mulua, tražio je nakupine guana (ptičijeg izmeta) koji se iskorištava kao gnojivo. Nije mogao znati da će njegove bilješke dovesti do otkrića najveće špilje na svijetu.

Godine 1978. pošto je područje Sarawak na otoku Borneu postalo nacionalni park Gunung Mulu, ekipa brinaskih sperelologa zamoljena je da istraži šta se nalazi u ovim brdima koja neprekidno natapa kiša. Predvidjeli su da će ondje nać spektakularne špilje, budući da je porozni vapnenac zacijelo erodirao tijekom stoljeća tropskih kiša koje su po njemu padale.

Pristup ovom području u kojem živi samo nomadski narod Penan vrlo je težak, a kako bi došla do glavnog planinskog hrpta koji se uzdiže okomito iz šume, ekspedicija je morala proći kroz močvarnu džunglu punu pijavica.

Nazubljeni hrbat dug oko 32 km a širok 5 km leži ispod obronaka Gunung Mulua (odnosno planine Mulu) sazdane od škriljevca i pješčenjaka. Po toj je planini i park dobio ime.

Speleolozi su pronašli prolaz koji je vodio do hrpta od udaljene Skrivene doline, i nazvali su je Špiljom proročanstva. Tek 1981., prilikom istraživanja Špilje sreće, uspjeli su proći kroz prolaz dug gotovo 1.6 km, u kojem postaje brojne kaskade i podemni kanali, te doći do goleme prostorije koju su tom prilikom nazvali Dvoranom Sarawak.

Pokazalo se da je dborana šest puta veća od špilje Carlsbad u Novom Meksiku, koja se dotad smatrala najvećom poznatom špiljom. Dvorana Sarawak u najnižen je dijelu visoka 70 metara. To je tek polovina visine crkve sv.Petra u Rimu, ali ova je dvorana barem dvostruko šira od Sv. Petra i više od tri puta duža. Na njezinom podu nalaze se stijene velike poput kuća, za koje spelolozi najprije mislili da su zidovi, a uz svjetlost baklji bilo im je teško procijeniti veličinu dvorane. Do danas su spleeolozi ucrtali u zemljovide 26 špilja koje se prostiru duž više od 200 km ispod planinskog lanca.

Jednako zadivljujuće kao i same špilje je i životinjski svijet koji živi u tim tajanstvenim dubinama. U sumrak iz špilja izlazi oblaci šišmiša koji odlaze u lov dok se špiljske čiopice vraćaju ušpilje kako bi prenoćile u svijetu slijepih paukova, otrovnih stonoga, bijelih zmija i prozirnih rakova.

0 comments

No comments yet